Novo-staro normalno

​Bez zadrške može se reći kako nam je svima „pun kufer novog normalnog“ i kako ne možemo dočekati da sve opet bude kao prije. Čekamo da se vrate vremena kada ćemo slobodno moći šetati po špici, bez maski i dezinficijensa, kada ćemo moći ispijati kave po ugostiteljskim objektima i neopterećeno čavrljati.
Prošla godina svima nam je trajala vječno i jedva smo dočekali da ju ispratimo, iako ne na način kao što smo to činili s njenim prethodnicama. Uzmemo li u obzir da nam je 2021. donijela cjepivo, a pandemija je konačno počela jenjavati, optimistično možemo reći kako se „staro normalno“ više ne čini tako dalekim. Dio ljudi već je stekao imunitet ili se cijepio što nam dodatnu ulijeva nadu u bolje sutra. 

Iako nas većina gleda negativno na ovo razdoblje pandemije, ono je u naše živote donijelo i neke pozitivne stvari. Pogledajmo samo koliko se novootkrivenih ljubitelja prirode i sporta može sresti po parkovima i šumama naše metropole. Složit ćete se da takvu situaciju prije nismo imali prilike vidjeti. Ljudi puno više vremena provode u prirodi, otkrivaju izletišta na planinama i u šumama što dodatno doprinosi razvoju turizma u unutrašnjosti Hrvatske. Rekreacija je mnogim ljudima postala svakodnevica što se prije samo godinu dana činilo nezamislivim. Osim toga naučili smo i više cijeniti ljude oko sebe, jer tek sada kad smo zakinuti za njihovo prisustvo, postali smo svjesni koliku ulogu u našim životima imaju. Sva silna ograničenja koja su nam nametnuta naučila su nas da više cijenimo stvari koje smo prije uzimali zdravo za gotovo.
Neke zemlje iz našeg okruženja nisu uvele ni približno rigorozne mjere kao mi, a imali su bolje trendove zaraženih i onih koji su izgubili bitku s virusom. Iako je u ovom trenutku to prilično kontroverzna tema, svakako nas potiče da se zapitamo jesmo li možda ipak malo pretjerali s mjerama. Život se mora nastaviti, na ovaj ili onaj način, jer vrijeme se ne može zaustaviti. Virusa se, sudeći prema najavama stručnjaka, nećemo tako lako osloboditi, no pojedinačnom odgovornošću svakog od nas uspjeli smo se makar malo približiti povratku životu kakav smo nekad živjeli. Ključno razdoblje sada je pred nama, kao što smo junački podnijeli sve do sada, trebamo i ono koje tek slijedi kako bismo iduće godine u ovo vrijeme mogli sjediti na Tkalči ili Cvjetnom te se kroz smijeh prisjećati ovih mučnih vremena.
Glavu gore! Izdržali smo i puno gore stvari. Iz ovoga ćemo izaći puno jači i spremniji na buduće izazove kojih zasigurno neće manjkati jer tek nam preostaje vidjeti kako će život izgledati u postpandemijskom razdoblju.

Mijo Radić, 2.d 
​Fotografija: Kuzma Topolovec