Najviše pamtim prijateljstvo i smijeh!

Jelena Miholjević poznata je kazališna, televizijska i filmska glumica. Popis serija, filmova i predstava u kojima je glumila impresivan je, ali mnogima je možda najpoznatija iz serija “Crno-bijeli svijet” te “Luda kuća.” Neki naši učenici vidjeli su je i u predstavi “Gospođa Bovary”, napravljenoj prema predlošku svima znanog lektirnog djela. Diplomirala je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti 1992., a prije toga pohađala je našu Sedmu, tada znanu kao Centar za kulturu

Kako Vam se svidjelo školovanje u našoj Sedmoj, tadašnjem Centru za kulturu?
U svakom pogledu to je jedno od najljepših razdoblja mog života. Bila je to potpuno posebna škola. Sjećam je se s velikom ljubavlju i nostalgijom. Profesori su bili osebujni i prekrasni, doista su nas formirali, usmjeravali i vodili. Čim bi netko od učenika imao kakvu kreativnu ideju - predstava, fotografiranje, pisanje… svi bi skočili da pomognu u realizaciji. Bilo je veselo, svaku učionicu oslikali smo šarenim crtežima, u kantini se puštala dobra glazba, dečki su se šminkali, moda je bila ludo zabavna.

Što najviše pamtite iz tih dana?
Prijateljstvo i smijeh. Bila je to škola koja nas nije plašila i sputavala. Ako si vrijedno učio, dobio si odličan. Ako si bio pomalo lijen, došao bi nekako do vrlo dobrog. Ja sam jako voljela učiti, ali mi se svidjelo što sam uz nastavu stizala i na razne slobodne aktivnosti. Već tada znala sam da ću ići na prijamni na Akademiju dramskih umjetnosti i bilo mi je važno pohađati satove plesa i pjevanja, gledati filmove i predstave i uz svoju školicu sve sam stizala.

Kakva ste bili učenica?
​Bila sam odlična. Bolja u društvenim nego u prirodnim predmetima. Uvijek sam puno čitala i uživala u tome. Dosta sam se bojala matematike, tako je i ostalo.

Postoji li nešto što Vam je tada smetalo u školi?
Smetalo mi je jako, a i danas mi smeta u školovanju moje djece - prenatrpani raspored. Sjećam se tih silnih sati koji se nižu jedan za drugim.

Je li Vam srednja škola pomogla da pronađete svoju želju i strast za glumom?
Pomogla mi je jako jer se svako naše sanjarenje, svaka umjetnička potreba u našoj školi ozbiljno shvaćala i svi su bili tu da nam pomognu da se razvijemo. Nije ni čudo da je naša škola iznjedrila toliko sjajnih umjetnika, pisaca i kreativaca.

Jesu li Vam program obrazovanja i izvannastavne aktivnosti pružile potrebno znanje s kojim ste se mogli uputiti dalje u željenom smjeru?
Itekako. U školi smo imali dramsku grupu, s profesorima gledali filmove i analizirali ih. Oni koji su se odlučili za novinarstvo imali su isto puno prakse. Bila je to izvrsna priprema za ono što nas je čekalo.

Što Vas je motiviralo da se okušate u području glume?
Budući da su mi roditelji glumci, upoznala sam i čari i tegobe te profesije jako temeljito. Kazalište vas začara i ta čarolija ostaje cijeli život.

​Kako ste i kada prepoznali svoju ljubav za glumu?
Oduvijek sam željela biti glumica. Uopće ne znam što bih da se nisam upisala na Akademiju. Čak sam otišla na prijamni nakon trećeg razreda srednje škole i polagala četvrti razred uz studij.

Biste li svoj posao opisali kao težak i zašto?
Težak je jer traži cijelu osobu i sve vrijeme koje imaš, traži cijeli tvoj život. To nije posao, već poziv. I upravo zato je čarobno lijep.

Je li u Hrvatskoj teško postići željeni uspjeh na području glume?
Svaki uspjeh građen je od puno elemenata, i sreća igra ulogu u njemu. Imala sam mogućnosti raditi u drugim zemljama i tamo je još okrutnije. A i za glumca izuzetno je važno da govori svoj jezik.

Mislite li da je bolje baviti se onime što volite ili nečime što ne volite, ali donosi mnogo novca?
Novac je bitan, ali ne može nam biti jedini pokretač. Presretna sam da radim posao koji volim, posao je bitan u našem životu i tragično je ako ga radimo na silu.

Možete li opisati kako izgleda snimanje neke serije u kojoj glumite, koliko zapravo traje da se snimi jedna epizoda te kako je to raditi i biti u kontaktu s mnogo ljudi?
Teško je to ukratko opisati, toliko je dojmova koje snimanje izaziva. To je kao jedan veliki orkestar koji se treba uskladiti, pun najrazličitijih instrumenata. Da bi se snimila jedna scena, potreban je ponekad i cijeli radni dan od 12 sati, ovisno o produkcijskim zahtjevima i mogućnostima.

​Koliko svoj posao smatrate izazovnim?
​Gluma je poziv, ali i ljubav...A ljubav je uvijek maksimalno izazovna. i u intimnom i u društvenom pogledu.

Imate li savjet za mlade koji se žele baviti glumom?
Budite vrijedni i uporni. Svaki dan radi za vas. Budite strpljivi jer gluma je stvar i životnog iskustva. Ne zamjerajte, idite dalje.

Valentina Vekić, 1.d
​Fotografije: privatna arhiva
​