|
Potkraj prosinca s razrednikom, profesorom Josipom Jukićem, sedmero učenika 3.c održali su video susret s učenicima iz turskog grada İzmira Druženje je potaknuto inicijativom profesorice Elf Buyukuysal iz Izmira i profesora Josipa Jukića. Tema razgovora bila su ljudska prava, tema koja je u današnje vrijeme više nego prisutna. U početku susreta bila je uzbudljiva atmosfera, veselili smo se upoznati naše kolege iz Turske. Profesorica Buyukuysal upoznala nas je sa svojim učenicima, a isto je napravio i profesor Jukić te je druženje moglo započeti! Učenici iz Turske započeli su razgovor govoreći o sebi i o tome što planiraju postati u budućnosti. Kako je prolazilo vrijeme, postajali smo sve opušteniji. Nakon tog zanimljivog upoznavanja, predstavili smo što smo napravili na temu ljudskih prava. Raspravljali smo o temi i gledali je iz više kutova. Razgovor smo završili čestitanjem nadolazećih blagdana i toplim pozdravima u nadi da ćemo se još vidjeti.   Mihael Cik, 3.c Fotografije: arhiva novinarske grupe
0 Comments
Ema Mlinarić svestrana je i marljiva maturantica te ovogodišnja dobitnica stipendije Grada Zagreba za izvrsnost za koju je kriterij izvrsnost, odnosno uspjeh u školi i na natjecanjima. Pročitajte više o njenim uspjesima te školskim i izvanškolskim aktivnostima Od malena volim se natjecati, a veći uspjesi počeli su kada i moja ljubav prema kemiji, još u osnovnoj školi. Prošle godine, osim kemiji, posvetila sam se i matematici što je rezultiralo 12. mjestom u državi. Dobrom organizacijom uspijevam održati visoki prosjek u redovnoj nastavi, učiti za natjecanja te se baviti izvanškolskim aktivnostima. Vjerovali ili ne, najviše naučim u školi te su upravo dobra koncentracija i pažnja na satu moji savjeti za lakše svladavanje gradiva. Za neke veće uspjehe trebate mrziti prosječnost i već ste na pola puta.  "Znanje se uvijek isplati!" Kada sam saznala da sam dobila stipendiju, bila sam iznenađena, ali i ne. Stipendija mi predstavlja priznanje za dosadašnji trud i poticaj za daljnji, ali svakako i veliko financijsko olakšanje. Osim škole, bavim se pastoralnim radom u župi, gdje sam animator, čitač i zboraš, a kada je lijepo vrijeme, rekreativno trčim. Znanje se uvijek isplati, vjerujte mi. Volim vidjeti kako moj rad ima vrijednost. Motivira me želja da napredujem i da budem bolja od sebe u odnosu na prije. Četiri godine u Sedmoj brzo su proletjele i žao mi je što uskoro odlazim, ali se veselim nekim novim iskustvima koje studentski život nosi. Voljela bih studirati farmaciju u Zagrebu pa mi držite fige da to i upišem. 😊 Ema Mlinarić, 4.b Fotografija: privatna arhiva
Kada ste se počeli interesirati za povijest? Lucija: Odmalena su me zanimale bajke, mitovi, legende i priče o prošlosti, ali sam veći interes za povijest počela pokazivati tek u sedmom razredu kada sam krenula na dodatnu nastavu iz povijesti i na natjecanja. Matija: Oduvijek me zanimala kao nastavni predmet, a zanimali su me i dokumentarci i općenito događanja prije našeg vremena, npr. kako je došlo do formiranja država, posebno Hrvatske.  "Jako sam sretna što se sav trud koji sam uložila ipak isplatio!" Koje vas područje iz povijesti najviše zanima? Lucija: Teško mi je odabrati. Svako povijesno razdoblje zanimljivo je na svoj način i o svakom volim naučiti nešto više. Kada bih baš morala birati, odlučila bih se za razdoblje antike jer me ono najviše fascinira. O njemu nemamo mnogo zapisa kao o drugim razdobljima i o nekim događajima postoje tek mitovi i legende, ali nam je izrazito važno jer su postavljeni temelji na kojima počiva naša moderna civilizacija. Matija: 20. stoljeće, Prvi i Drugi svjetski rat, Hrvatska u prvoj i drugoj Jugoslaviji. To su mi najzanimljivije teme jer su najbliže nama, dosta toga je zapravo definiralo našu i države oko nas. Zatim srednji vijek, dolazak Hrvata, Arpadovići. Najmanje interesantna mi je prapovijest. Kako to da ste se odlučili natjecati? Lucija: U sedmom razredu profesorica me pozvala na dodatnu nastavu iz povijesti i rado sam pristala. Tamo smo se pripremali za natjecanja, a meni se svidjela ideja o tome da naučim nešto više i okušam se u nečemu novome, pa sam se u tome brzo i pronašla. Matija: Najviše me motivirao moj profesor povijesti u osnovnoj školi koji je puno radio sa mnom.  "Očekivao sam dobar rezultat jer puno sam radio!" Koji su vaši ostali uspjesi na natjecanjima? Lucija: U osmom razredu osvojila sam 10. mjesto na državnom natjecanju iz povijesti, a u prvom srednje 3. mjesto. Matija: U sedmom razredu osnovne škole bila su prva natjecanja iz povijesti i već sam tad dospio na županijsko natjecanje. Sudjelovao sam na županijskom natjecanju iz geografije, no nisam ostvario značajniji uspjeh, uvijek me više povijest interesirala. Koji vas još predmeti zanimaju? Lucija: Osim povijesti zanimaju me psihologija i hrvatski jezik. Matija: Geografija, socijologija, filozofija, etika, društvene znanosti. Što je najzaslužnije za vaš odličan uspjeh na ovogodišnjem natjecanju? Lucija: U pripremi za natjecanje mnogo mi je pomogla pomoć i podrška mojih prijatelja, obitelji i profesora. Bilo je potrebno uložiti mnogo truda, sati učenja i pripremanja, čak i onda kada nisam bila motivirana za učenje. Matija: To što sam uspio ostati motiviran tijekom cijelog procesa pripremanja za natjecanje. Po čemu se ovogodišnje natjecanje razlikovalo od dosadašnjih? Lucija: Ovogodišnje županijsko natjecanje bilo je otkazano, ali je ipak naknadno održano u rujnu. Bilo je teško ponovno se prisjetiti gradiva prošle godine i nastaviti s učenjem, ali mi je pomoglo što nismo morali pripremati dodatnu literaturu i pisati učenički rad za državno natjecanje. Naravno da se zbog epidemiološke situacije državno natjecanje nije moglo održati onako kako se inače održava i moram priznati da mi je nedostajao taj izlet. Ali, ove promjene svejedno ne bih nazvala lošima, pisanje županijskog i državnog natjecanja u školi imalo je svoje prednosti. Osjećala sam se kao da pišem školsko natjecanje i nisam bila pod pritiskom kao što je to slučaj kada sam u nekoj drugoj školi i na nekom drugom mjestu. Matija: U ovogodišnjem natjecanju nije bilo dodatnih materijala, već su pitanja bila iz samo četiri glavna udžbenika. Naravno, to znači da su se tražili najsitniji detalji koji bi izbacili većinu ljudi jer nisu obraćali pozornost na njih. Drugačije je bilo i zbog vremenskih razlika između testova. Između školskog i županijskog natjecanja prošlo je pola godine. Nismo putovali nigdje, nažalost, što mi je najviše žao. Prošle godine išlo se u Zadar na tri dana. Nadam se da će za iduće državno to biti organizirano, ako situacija bude bolja. Ovo natjecanje bilo je posebno i po tome što sam bio u samoizolaciji te pisao test doma, uz nadzor profesora. Moja razrednica Sanja Zolić Neralić i profesorica povijesti Sanja Botica dosta su se potrudile i kontaktirale ljude iz povjerenstva te su uvelike zaslužne da mi se omogući sudjelovanje na natjecanju na ovaj način. Hvala im na tome. Jeste li nervozni prije ispita i kako se nosite s tim, ako jeste? Lucija: U početku sam bila jako nervozna prije ispita, ali se sada trudim biti smirena jer mi se znalo dogoditi da zbog nepažnje ili prevelike nervoze pogriješim pitanja na koja znam odgovor. Shvatila sam da ako se dobro pripremim onda nemam razloga biti nervozna. Matija: Na početku ispita bio sam izrazito nervozan zato što su me pitanja jako zanimala. Kada sam počeo rješavati, shvatio sam da znam odgovore na većinu pitanja pa je time i nervoza nestala. Jeste li mislili da ćete osvojiti tako visoka mjesta? Kako ste se osjećali kada ste saznali vijesti? Lucija: Iako sam bila jako zadovoljna riješenim ispitom, nikako se nisam nadala da ću osvojiti prvo mjesto. Nikada ne pokušavam uspoređivati se s drugim natjecateljima i njihovim rezultatima, pogotovo nikada ne razmišljam o tome jer su me takve misli znale jako obeshrabriti; usredotočim se na sebe i svoje znanje. Kada sam saznala da sam osvojila prvo mjesto, nisam mogla vjerovati, ni sad nisam svjesna svog uspjeha. Jako sam sretna što se sav trud koji sam uložila ipak isplatio. Matija: Očekivao sam dobar rezultat jer puno sam radio, no mislio sam da ću biti barem u top 5, tako da je ispalo bolje nego što sam očekivao. Malo mi je žao što nisam prvi jer iako sam riješio 94% testa zbog banalnih stvari nisam bio prvi. No, i drugo mjesto jako je dobar rezultat. Koliko je težak bio ispit? Lucija: Ovogodišnje državno natjecanje bilo je, po mojoj procjeni, najlakše od sva tri kojima sam prisustvovala. Vjerojatno zato što sam se za njega najbolje i najtemeljitije pripremila. Naravno da je bilo nekoliko pitanja oko kojih sam se dvoumila ili se nisam mogla sjetiti odgovora, ali potrudila sam se sve napisati i nadala se da će biti dovoljno. Matija: Najstresnije je bilo prije nego što sam počeo pisati. Kada sam počeo rješavati, shvatio sam da sve znam na prvih nekoliko stranica. Naravno, uvijek postoji dva, tri malo težih pitanja na kojima treba malo više razmisliti, ali ako se puno radilo, nije tako težak test. Najteži zadatci bili su „povijesni izvori“, što obuhvaća tri ili četiri zadatka u testu. Sve moje tri greške bile su na pitanjima povijesnih izvora. Koliko dugo i kako ste se pripremali? Lucija: Pripreme za natjecanje traju dosta dugo. Prvo moram proći kroz sva četiri udžbenika i izraditi bilješke iz kojih kasnije učim. Za to mi najčešće treba dva do tri tjedna, sve ovisi koliko vremena uspijem pronaći uz druge obveze. Učenje i ponavljanje gradiva započinjem tjedan dana prije samog natjecanja. Tada prolazim kroz sve svoje bilješke, lente vremena ili tablice koje sam si izradila. Dan ili dva prije natjecanja ponovno prolazim kroz sve udžbenike, čitam izvore, gledam slike i proučavam karte kako bih ih memorirala i što ih se jasnije sjećala na dan natjecanja. Matija: Svaku knjigu dva puta pročitam cijelu. Na one informacije koje znam ne fokusiram se, već podcrtavam ono najbitnije od onoga što ne znam. Nema smisla gubiti vrijeme na ono što znam. Znate li što želite studirati i čime biste se voljeli baviti? Lucija: Nažalost, još uvijek ne. Imam nekoliko ideja, ali nastavljam istraživati sve mogućnosti koje imam. Nadam se da ću kroz ovu godinu pronaći nešto što će me zanimati i što bih voljela studirati. Matija: Nisam još razmišljao o tome, premda bih trebao početi te prijaviti ispite. Interesiraju me i prirodne znanosti, ne toliko, ali mislim da su bitne za sve grane života. Razgovarala: Anita Antunović, 2.a Fotografije: Marija Novokmet Profesor Branko Špoljar više od 30 godina približavao je povijest generacijama koje su prošle našom školom. Mnogi će ga pamtiti kao zanimljivog predavača koji je povijest znao učiniti "živom", a ne navođenjem suhoparnih činjenica. Svojim radom ispisao je povijest naše gimnazije, a svoju, osobnu, nastavlja pisati i dalje. Razgovarali smo s ovim "friškim" umirovljenikom i saznali neke zanimljive crtice iz njegova života Prošle godine otišli ste u mirovinu. Kako vam se zasad sviđa, kako si ispunjavate dane, čime se bavite? Sviđa mi se više nego što sam očekivao jer lako se naviknuti na dobro. Dane uglavnom provodim u prirodi u svom vrtu u Zagrebu i na svom gruntu u Zagorju gdje sadim luk, sijem salatu, kosim travu, prešam grožđe. Kada sam doma, kuham ručak za obitelj. Mislite li se i dalje na neki način baviti poviješću? Mislim da mi je povijesti preko glave, tako da ću samo pročitati poneku povijesnu knjigu i proučiti genealogiju svog porodičnog stabla. Koliko dugo ste radili u VII. gimnaziji? Jeste li još negdje radili prije nego ste se zaposlili ovdje? U VII. gimnaziji radio sam više od 30 godina, a prije toga u nekoliko osnovnih i srednjih škola na zamjenama.  S maturalca u Grčkoj Pamtite li svoje profesorske početke, na što vam se najteže bilo naviknuti? Kada završite faks, shvatite da još uvijek ne znate dovoljno. Tako da sam se na početku po cijele dane pripremao kako bih mogao održati kvalitetnu nastavu. Kako biste opisali sebe kao profesora? Mislim da sam na zanimljiv način predavao povijest kao zaokružene priče koje imaju glavu i rep, bez previše faktografije. To mi i danas kažu nekadašnji učenici kada se sretnemo. Biste li nešto učinili drugačije u svom profesionalnom životu da idete ispočetka? Možda bih uključio više slikovnog i audiovizualnog materijala u svoja predavanja, na primjer dokumentarnih filmova. Kakav ste vi bili učenik i student? Bolji student nego učenik jer me povijest zanimala, a u školi sam morao učiti i stvari koje me nisu zanimale. Vi nemojte razmišljati na taj način! Što najviše pamtite iz tih dana? Druženje s kolegama na kavama i rasprave o stanju u društvu i što treba promijeniti.
Je li neki profesor tijekom vašeg školovanja ostavio poseban utjecaj na vas? Imao sam izvrsnu profesoricu povijesti u osnovnoj školi. Pod njezinim utjecajem odlučio sam studirati povijest. Što vam je bilo najteže, a što najljepše u profesorskom poslu? Najteže mi je bilo kada su se učenici svađali oko ocjene jer su ionako svi imali i predobre ocjene, a najljepše rad s mladim ljudima i dobra atmosfera u razredu. Pamtite li posebno neke učenike? Pamtim generaciju kojoj sam bio razrednik, a koja je maturirala 2013. godine. To su bili genijalci, većina se upisala na medicinu, farmaciju, FER… Biste li preporučili mladima profesorsko zanimanje? I bih i ne bih. Bih zbog toga što budućnost svakog društva ovisi o odgoju i obrazovanju mladih ljudi, a ne bih zbog materijalne strane. Da niste završili u profesorskim vodama, čime biste se bavili? Nisam o tome nikada razmišljao, ali s obzirom na to da volim boraviti u prirodi možda bih bio dobar rendžer jer bih čuvao šumu i brinuo se o prirodi. Koje Vam je omiljeno povijesno razdoblje? Antika, znači razdoblje stare Grčke i Rima na čemu se temelji europska kultura i civilizacija. Kakvu glazbu slušate? Za sebe znam reći da sam stari roker. Znači: Beatlesi, Rolling Stonesi, Doorsi, Queen, Pink Floyd. Imate li omiljenu knjigu i film? Gospoda Glembajevi - i knjiga i film (ujedno počast preminulom Mustafi Nadareviću) jer daju prikaz stanja u društvu onog vremena, a što se može preslikati i na sadašnjost. Otkrijte nam jednu stvar o sebi koju sigurno ne znamo! Veliki sam gurman, volim dobro pojesti i ono što ide uz to. Skoro svaki vikend pečem roštilj. Koji je najbolji savjet koji ste ikada dobili, a voljeli biste ga podijeliti s našim čitateljima? Treba biti uporan u svemu što radiš jer u životu najviše uspijevaju uporni. Toga se sjetite kada budete studirali. Nemojte odustati ako padnete koji ispit ili čak i godinu. Nastavite uporno i dalje i sigurno ćete završiti fakultet. Kada budete stariji, više se nećete sjećati koliko ste dugo studirali, a zahvaljujući fakultetu imat ćete dobar posao i status u društvu. Budite uporni! Elena Miklečić, 4.b Fotografije: privatna arhiva, arhiva novinarske grupe |
